Patuljasti planeti
Patuljasti planeti kruže oko Sunca, ali nemaju dovoljno mase da „počiste" svoju orbitu. Najpoznatiji su: Pluton, Ceres, Eris, Haumea i Makemake. Većina njih nalazi se u vanjskim dijelovima Sunčevog sustava.
Sunčev sustav čini Sunce i sva nebeska tijela gravitacijski vezana uz njega: planeti, njihovi mjeseci, patuljasti planeti, asteroidi i kometi. Nastao je prije 4,57 milijardi godina iz golemog oblaka plina i prašine.
U jezgri, pri tlaku od 2,477 × 10¹¹ bara i gustoći od 162 g/cm³, svake sekunde fuzionira oko 600 milijuna tona vodika u helij. Foton generiran u jezgri može provesti do 170 000 godina putujući kroz unutrašnjost Sunca prije nego što napusti fotosferu i stigne do Zemlje za svega 8 minuta.
☉ = Sunce (astronomski simbol) R☉ = polumjer Sunca (~696 000 km) MK = megakelvin = 1 000 000 K K = kelvin (mjera temperature; 0 K = −273 °C)
Ovi planeti imaju čvrstu površinu i nalaze se bliže Suncu:
Najmanji i najbliži Suncu, ekstremne temperature
Planet s gustom atmosferom i snažnim efektom staklenika
Jedini poznati planet s tekućom vodom i životom
Crveni planet, tragovi nekadašnje vode
Veliki planeti bez čvrste površine:
Najveći planet, snažno gravitacijsko polje
Prepoznatljiv po spektakularnim prstenovima
Nagnuti ledeni div
Najudaljeniji planet, s najjačim vjetrovima
Patuljasti planeti kruže oko Sunca, ali nemaju dovoljno mase da „počiste" svoju orbitu. Najpoznatiji su: Pluton, Ceres, Eris, Haumea i Makemake. Većina njih nalazi se u vanjskim dijelovima Sunčevog sustava.
Između Marsa i Jupitera nalazi se asteroidni pojas, područje s milijunima stjenovitih tijela različitih veličina. Smatra se da su to ostaci materijala od kojeg se nikada nije formirao planet.
Iza Neptuna proteže se Kuiperov pojas, regija ispunjena ledenim tijelima i patuljastim planetima. Ovdje se nalaze izvori kratkoperiodičnih kometa, a Pluton je njegov najpoznatiji stanovnik.
Na samom rubu Sunčevog sustava nalazi se Oortov oblak, golema sferna struktura sastavljena od ledenih tijela. Smatra se izvorom dugoperiodičnih kometa koji povremeno dolaze u unutarnji Sunčev sustav.
Osim planeta, sustav sadrži i mnoga manja tijela koja igraju važnu ulogu u razumijevanju nastanka i evolucije našeg kozmičkog doma.
Stjenovita tijela koja kruže Suncem, pretežno u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera. Variraju u veličini od nekoliko metara do stotina kilometara. Najveći poznati asteroid je Ceres, promjera oko 940 km.
Ledena tijela koja pri približavanju Suncu razvijaju sjajni rep od plina i prašine. Potječu iz Kuiperova pojasa i Oortova oblaka na rubovima sustava. Mogu imati repove dugačke i do milijun kilometara.
Manji fragmenti svemirskog materijala, ostatci asteroida ili kometa. Kada uđu u Zemljinu atmosferu postaju meteori, sjajni tragovi na nebu, a ako dosegnu tlo nazivamo ih meteoritima.
Prosječna udaljenost Zemlje od Sunca i temeljna mjerna jedinica za mjerenje udaljenosti u Sunčevom sustavu.
Stjenoviti ostatci nastanka Sunčevog sustava
Asteroidi su stjenovita i metalna tijela koja kruže Suncem. Većina ih se nalazi u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera, na 2,2 do 3,2 AJ od Sunca. Nastali su prije 4,6 milijardi godina kao ostatci protoplanetarnog diska koji se nikad nije sabio u planet, uglavnom zbog gravitacijskog utjecaja Jupitera.
C-tip (ugljičasti) čine oko 75% svih asteroida. Najtamniji su i bogati ugljikom. S-tip (silikatni) sjajniji su, sadrže olivin i piroksen, i čine oko 17%. M-tip (metalni) ostatci su jezgri starih protoplaneta, bogati niklom i željezom.
NASA-ina misija OSIRIS-REx prikupila je uzorke s Bennua i donijela ih na Zemlju 2023. Japanska Hayabusa2 donijela je materijal s Ryugua. Misija Psyche, lansirana iste godine, putuje prema metalnom asteroidu koji bi mogao biti ostatak jezgre drevnog protoplaneta.
Ledena tijela s repom dugim milijun kilometara
Kometi su mala ledena tijela sastavljena od leda, prašine i organskih spojeva. Kratkoperiodični dolaze iz Kuiperova pojasa, a dugoperiodični iz Oortova oblaka. Kad se dovoljno približe Suncu, toplina sublimira led i oko jezgre nastaje koma, a iza nje karakteristični rep.
Jezgra je čvrsto ledeno tijelo promjera do nekoliko desetaka kilometara. Koma je atmosfera plina i prašine koja se širi oko jezgre i može biti veća od Jupitera. Plazmatični rep uvijek je usmjeren od Sunca, dok je prašinski rep lagano zakriven duž orbite i vidljiv po odsjaju Sunca.
Kometi su vjerojatno donijeli vodu i organske molekule na ranu Zemlju. U uzorcima s kometa 67P pronađeni su glicin i nukleobaze, tj. gradivni blokovi proteina i DNA. ESA-ina misija Rosetta pratila je komet 67P godinama i 2014. spustila sondicu Philae na njegovu površinu.
Od svemira do Zemljine površine
Svemirski fragmenti mijenjaju naziv ovisno o tome gdje se nalaze. Meteoroid je tijelo u svemiru. Meteor je isti objekt dok gori u atmosferi i stvara sjajni trag na nebu. Meteorit je dio koji dosegne tlo. Potječu od asteroida, kometa, a ponekad i od Marsa ili Mjeseca.
Kad Zemlja prolazi kroz prašinasti trag kometa, nastaju meteoritske kiše. Perseidi u kolovozu donose do 100 meteora na sat iz repa kometa Swift-Tuttle. Leonidi u studenom mogu doseći i tisuću meteora na sat u godinama pojačane aktivnosti.
Tunguska (1908.): eksplozija tijela promjera 50 do 80 metara izravnala je 2 150 km² sibirske šume. Čeljabinsk (2013.): asteroid od 20 metara eksplodirao je u atmosferi s energijom 30 puta jačom od Hiroshime i ozlijedio oko 1 600 osoba.
Orbita koja nije u potpunosti njihova
Patuljasti planeti imaju dovoljno mase da gravitacija oblikuje sferu, ali nisu počistili okolinu svoje orbite od ostalih tijela. Upravo taj kriterij, koji je Međunarodna astronomska unija (IAU) usvojila 2006., stajao je Plutonu planetarni status.
Pluton ima dušikove glečere i planine od vodenog leda visoke do 3 500 m. NASA-in New Horizons preletio ga je 2015. Ceres jedini je patuljasti planet unutar asteroidnog pojasa i ima kriogene vulkane. Eris masivniji je od Plutona i orbita ga na oko 96 AJ. Haumea je jajolika zbog rotacije od samo 4 sata i ima vlastite prstene. Makemake ima tamnocrvenu površinu bez atmosfere.
Planet koji nikad nije nastao
Asteroidni pojas proteže se od 2,2 do 3,2 AJ, između orbita Marsa i Jupitera. Unatoč predodžbama iz filmova, pojas je daleko od gustog: ukupna masa svih asteroida zajedno iznosi svega oko 4 posto mase Mjeseca, a prosječna udaljenost između pojedinih tijela mjeri se stotinama tisuća kilometara.
Jupiter je svojom gravitacijom ubrzavao tijela u pojasu do brzina pri kojima su se sudari postali destruktivni umjesto akretirajući. Da Jupitera nije bilo, u pojasu je mogao nastati planet sličan Marsu.
Pojas nije jednolik. Na orbitama u rezonanciji s Jupiterom postoje tzv. Kirkwoodove praznine, zone s malo asteroida jer ih Jupiterova gravitacija s vremenom istiskuje na drugačije putanje.
Ledeni pojas iza Neptuna
Kuiperov pojas prostire se od oko 30 do 50 AJ, iza Neptunove orbite. Po strukturi sliči asteroidnom pojasu, ali je dvadesetak puta širi i višestruko masivniji. Sadrži ledena tijela koja su ostatci ranog Sunčevog sustava. Gerard Kuiper pretpostavio je njegovo postojanje 1951., a prvi objekt (osim Plutona) otkriven je tek 1992.
New Horizons preletio je Arrokoth (poznat i kao Ultima Thule) u siječnju 2019. na udaljenosti od 44 AJ. Tijelo oblika kikirikija nastalo je sporim stapanjem dvaju zasebnih lobula i nikad nije doživjelo termički ni kolizijski preobražaj, što ga čini izuzetno dobro sačuvanim primjerkom ranog sustava.
Granica Sunčevog gravitacijskog dosega
Oortov oblak je pretpostavljena sferična ljuska ledenih tijela koja okružuje cijeli Sunčev sustav na udaljenosti od 2 000 do 100 000 AJ, što je gotovo jedna svjetlosna godina. Jan Oort predložio ga je 1950. Nikad nije izravno promatran, ali njegova egzistencija jedino logično objašnjava orbite dugoperiodičnih kometa koji povremeno ušušu u unutarnji sustav.
Voyager 1 prešao je granicu heliosfere 2012. i ušao u međuzvjezdani prostor. Do unutarnjeg ruba Oortova oblaka doći će za otprilike 300 godina, a kroz cijeli oblak proći će za oko 30 000 godina. Tada će se nalaziti na udaljenosti od oko 60 000 AJ od Sunca.
Najbliži Suncu · Najmanji planet
Merkur je najbliži planet Suncu i najmanji u Sunčevom sustavu. Nema atmosfere koja bi zadržala toplinu, pa temperature osciliraju između 430 °C danju i −180 °C noću, najveći raspon temperatura od svih planeta. Površina je prekrivena kraterima poput Mjeseca, a najstariji datiraju 4 milijarde godina unatrag.
Usprkos tome što je najbliži Suncu, nije najtopliji planet, to je Venera. Merkur nema satelite ni prstene. NASA-ina sonda MESSENGER orbitirala ga je od 2011. do 2015., a misija BepiColombo (ESA/JAXA) putuje prema njemu i stići će 2025.
Vrući blizanac Zemlje · Efekt staklenika
Venera je drugi planet od Sunca i najbliži susjed Zemlji. Gustom atmosferom od CO₂ (96,5 %) stvara snažan efekt staklenika koji podiže površinsku temperaturu na 465 °C, dovoljno vruće da topi olovo. Tlak na površini je 92 puta veći nego na Zemlji.
Venera se rotira u suprotnom smjeru od većine planeta, a jedan njezin dan (243 zemaljska dana) duži je od njezine godine. Zbog toga Sunce na Veneri izlazi na zapadu. Njezina površina je geološki mlada, vulkanska aktivnost vjerojatno postoji i danas.
Plavi planet · Jedini poznati dom života
Zemlja je treći planet od Sunca i jedini za koji znamo da nosi život. Nalazi se u habitabilnoj zoni, dovoljno blizu Suncu za tekuću vodu, ali ne i preblizu da bi se voda isparila. 71 % površine pokriveno je oceanima prosječne dubine 3,7 km.
Zemlja ima snažno magnetsko polje generirano tekućim željezom u vanjskoj jezgri koje štiti od solarnog vjetra. Atmosfera sa slojevima trofosfera–stratosfera–mezosfera–termosfera filtrira štetno UV zračenje. Bez tog štita, život kakav poznajemo ne bi bio moguć.
Crveni planet · Cilj budućih misija
Mars je četvrti planet od Sunca, poznat po crvenoj boji koja potječe od željeznog oksida (rđe) na površini. Ima tanku atmosferu pretežno od CO₂, dvije polarne ledene kape i dokaze o nekadašnjim rijekama i jezerima. Dom je Olympus Monsa, najviše planine u Sunčevom sustavu (21,9 km).
Na Marsu djeluje rover Perseverance koji od 2021. skuplja uzorke tla. Helikopter Ingenuity izveo je prve kontrolirane letove na drugom planetu. NASA i SpaceX planiraju misije s ljudskom posadom u tridesetim godinama 21. stoljeća.
Plinoviti div · Čuvar unutarnjeg sustava
Jupiter je peti i najveći planet, toliko velik da bi u njega stale 1 321 Zemlja. Sastoji se pretežno od vodika i helija bez čvrste površine. Njegova Velika crvena pjega je oluja koja traje više od 350 godina, no od 19. stoljeća se postepeno smanjuje.
Jupiterova enormna gravitacija privlači asteroide i komete koji bi inače mogli ugroziti unutarnji sustav, čuva Zemlju poput golemog kozmičkog diva. Satelit Europa krije podledeni ocean koji je jedan od najperspektivnijih kandidata za izvanzemaljski život u Sunčevom sustavu.
Planet prstenova · Jedinstven u sustavu
Saturn je šesti planet od Sunca, poznat po spektakularnom sustavu prstenova sastavljenih od leda i stijena. Prsteni su širi od udaljenosti Zemlja–Mjesec, ali debeli tek oko 100 metara. Saturn je jedini planet čija je gustoća manja od vode, plutao bi na dovoljno velikom oceanu.
Satelit Titan jedini je u Sunčevom sustavu (osim Zemlje) s jezerima na površini, ali od tekućeg metana. Encelad izbacuje gejzire vodene pare iz podledenog oceana, što ga čini jednim od najperspektivnijih mjesta za pretragu mikrobnog života.
Nagnuti ledeni div · Najhladniji planet
Uran je sedmi planet, poznat po ekstremnoj naklonu osi od 97,8°, rotira gotovo bočno, vjerojatno zbog drevne kozmičke kolizije. Unatoč tome što nije najudaljeniji od Sunca, drži rekord najniže ikad izmjerene temperature u Sunčevom sustavu: −224 °C.
Uran ima 13 poznatih prstenova i 28 poznatih satelita nazvanih po likovima Shakespeareovih drama. Emitira manje topline nego što prima od Sunca, za razliku od ostalih plinovitih divova koji imaju unutarnji izvor topline. Jedina svemirska sonda koja ga je posjetila je Voyager 2 (1986.).
Najudaljeniji planet · Najjači vjetrovi
Neptun je osmi i najudaljeniji planet od Sunca. Unatoč maloj količini sunčeve energije koju prima, na njemu pušu najjači vjetrovi u Sunčevom sustavu, do 2 100 km/h. Plava boja potječe od metana u atmosferi koji apsorbira crveno svjetlo.
Neptun je jedini planet otkriven matematičkim izračunom prije promatranja teleskopom, Urbain Le Verrier 1846. predvidio je njegovu poziciju na temelju perturbacija Uranove orbite. Njegov najveći satelit Triton kruži retrogradnom orbitom i vjerojatno je zarobljeni objekt iz Kuiperova pojasa.