Bonton u komunikaciji

Četiri važne riječi u svakoj prilici i ne prilici

Još se uvijek može dogoditi da nam u trgovini, restoranu, na nekom javnome mjestu prilikom izvraćanja novca, kod pružanja kupljene robe i u nekim sličnim situacijama ne kažu "izvolite", a još manje "hvala". To nas zasmeta, ali prijeđemo preko toga iako znamo da u takvom našem komuniciranju nešto nedostaje.

To su katkad neopravdano "zametnute" četiri male, ali važne riječi koje se, na žalost, pokatkad i manje koriste, iako su uvijek dobrodošle u svakoj prilici i neprilici: "izvolite", "molim", "hvala", "oprostite".

Rukovanje

Pružanje desne ruke u znak dobrih namjera vrlo je star običaj kod većine naroda i seže u neko davno doba. Rukuje se kratko, stisak mora biti čvrst, ali ne toliko da partnera zaboli ruka kao kod ispita snage, a pogled mora biti usmjeren u oči sugovornika. Rukuje se u visini lakta.

Ruku prva pruža starija osoba mlađoj, žena muškarcu, viši po položaju nižem po rangu. Starije ili ženske osobe ne bi trebale zaustavljati na ulici pružanjem ruke - osim ako to one usporavanjem koraka i pokretom da se žele rukovati ne učine prve, nakon čega se može provesti razgovor. S cigaretom u ustima se ne rukuje.

Ljubljenje

Ljubljenje prilkom rukovanja, odnosno čestitanja i sličnih prigoda nije ni zdrav ni svima ugodan običaj, osobito ne među muškarcima. Upravilu se ljubi samo u iznimnim prilikama (čestitanje), sućut, rastanak na duže vrijeme, ponovni susret nakon dužeg vremena i sl.) među članovima iste obitelji i među prijateljima.

Ako ženska osoba nije pružila obraz na poljubac, ne bi je trebalo gnjaviti "pusama". Isto tako ne bi trebalo ljubiti tuđu djecu, osim ako to nisu nećaci ili unuci npr., ali i onda s mjerom. U svim tim dopuštenim prilikama ljubi se lagano i isključivo u obraz, ali najčešće tako da poljubac ide "u zrak", a pri grljenju obraz ide uz obraz. No, u najvećem broju situacija najmanje se može pogriješiti ako se izbjegne ceremonija ljubljenja.

Upoznavanje

Stara anegdota govori o dvojici Engleza koji su se nakon brodoloma našli na pustom otoku. Prošlo je dosta vremena do trenutka kad su ih pronašli spasitelji, ali oni još uvijek nisu između sebe prozborili ni riječi. Naime, nije ih imao tko upoznati.

Danas je upoznavanje manje formalno nego što je bilo nekada. Ako nas nema tko upoznati s našim sugovornikom, učinit ćemo to sami. Predstavit ćemo se, reći ćemo svoje ime i prezime, i kad od osobe s kojom se upoznajemo saznamo njeno ime, uzvratimo s: "Drago mi je." Nakon toga sve će lakše ići - i prilikom novog susreta, i kod pozdravljanja i kod međusobnog druženja i sl. Uvijek se predstavlja mlađa osoba starijoj, mušakrac ženi(osim ako među njima nije velika razlika u godinama, tj. da je ženska osoba mnogo mlađa od muške.

Ako se upoznavanje obavlja na ulici, treba to učiniti što brže i pri tome stati postrance uza zid da se ne smeta drugim prolaznicima.