Bonton u svakodnevnom životu

Bonton je skup dogovorenih normi uljudnog ponašanja u sredinama istog ili sličnog kulturnog kruga u određenom vremenskom razdoblju.

Kulturno nasljeđe, običaji, odgoj, politika, vjera i niz drugih društvenih pojava i postupaka utječu na pojedince tako da u raznim situacijama reagiraju na svojstven način primjeren društevnoj sredini, ali najčešće drukčije nego što je to običaj u nekoj drugoj ljudskoj zajednici.

Bonton je skup dogovorenih normi uljudnog ponašanja u sredinama istog ili sličnog kulturnog kruga u određenom vremenskom razdoblju. Kulturno nasljeđe, običaji, odgoj, politika, vjera i niz drugih društvenih pojava i postupaka utječu na pojedince tako da u raznim situacijama reagiraju na svojstven način primjeren društevnoj sredini, ali najčešće drukčije nego što je to običaj u nekoj drugoj ljudskoj zajednici. Stoga su se davno ljudi međusobno dogovorili, prešutno ili svjesno, da poštuju utvrđena pravila u dnevnim situacijama ili posebnim prigodama. Ono što je za neke kompliment, za druge može biti uvreda - ono što je nekima ugodno, za druge je odbojno - ono što se u jednom kraju smatra lijepim, u drugome kraju može biti posve suprotno..

Da bi se ta i slična nesuglasja izbjegla, da bi se potrvrdila pripadnost pojedinca određenoj društvenoj skupini, a vrlo često i klasi, zanimanju, pokretu i slično, s vremenom uvriježili su se tipični oblici ponašanja - i to lijepog ponašanja (od francuskog "bonton", što znači lijep ton, odnosno lijepi način.)

Bonton se mijenja. Danas je drukčiji nego što je bilo prije trideset godina, na primjer, a prije trideset godina je bio različit u odnosu na razdoblje od prije pedeset ili sto godina itd. Ono što je nekada bilo normom, danas je predmet šale i izrugivanja. Mogli bismo, bez rezerve, ustvrditi da se s razvojem društva mijenja i bonton:ljudski odnosi postaju sve neposredniji, sve je manje uglađenosti - uglađenost ponekad ustupa mjesto praktičnosti.

Ponekad se međusobni bonton svodi na potreban minimum. Kolike li razlike u pravilima lijepog ponašanja iz razdoblja baroka i suvremenog društva. Krutosti "finog ponašanja" iz starih protokola ustupile su mjesto nonšalantnom ponašanju generacije u trapericama. Sve više dolazimo u situacije kada se formalna uljudba najčešće svodi na kombinaciju američke praktičnosti i europske uglađenosti.

Da bismo npr. uživali u kazališnoj predstavi ili koncertu, nije nam potreban frak, pa čak ni svečano odijelo; mlađa publika zadovoljit će se posve jednostavnom garderobom u takvim prigodama. Ali i tu postoji razumna granica, pa opušteni gledatelj neće u teatru dokazivati svoju nehajnost odjeven u potkošulju i kratke hlače. Isto neće tako konzumirati sendvič pri izvođenju koncerta ili operne predstave.

Pravila lijepog ponašanja zasigurno revolucionarno ne mijenjaju naš svijet, ali se ona mijenjaju zajedno s tim svijetom, što znači da ih mormoa priznati i najvećim dijelom - prihvatiti.