Počeci

Mnogo se promijenilo odkad je Tame Impala prvi put pojavila svojim svojim EP-jem 2008. godine. Mada se pristup snimanju Kevina Parkera nije promijenio, zvuk koji je dolazio iz njegovog doma se proširio, kao i broj ljudi koji iščekuju plodove njegova rada.

Treći album Tame Impale nazvan je imenom Currents (Struje), i na njemu Parker upućuje na zaslijepljejuće raznobojnu panoramu tranzicije u najavanturističnoj modi koju tek ima za snimiti. Sa mnogo tekstualne introspekcije, glazbene zaigranosti, hrabra i varirajuća povijest glazbe Tame Impale mijenja se dolaskom albuma Currents. Ovim albumom Parker odbacuje sva dosadašnja uvjerenja i prihvaća promjenu kao jedinu konstantu – tematski, osobno i glazbeno.

Muzički stil

Bend vuče inspiraciju za svoju glazbu i vizuale većinom iz psihodeličnog rocka iz 1960-ih i 70-ih. Parker velikim dijelom koristi efekte kao što su phasing, reverb i fuzz. Njegova odluka da sam radi na glazbi za Tame Impalu je rezultat njegovog interesa za kako on to kaže „vrstu glazbe koju sklada jedna osoba u jednu veliku simfoniju zvuka“ . Bend svira samo kada je pjesma već definirana, jer onda imaju slobodu štogod žele s njom: usporiti je, ubrzati, produžiti,... što im daje mnogo veću slobodu.

Parker voli eksperimentirati sa opremom čime stvara nove i jedinstvene zvukove. „Ako se potrudite i ne postavite pedale kako biste zapravo trebali, završiti ćete sa novim zvukom. Mi imamo istu opremu kao i svi drugi, jedina razlika je u našem stavu prema njoj“. U Parkerovim pjesmama također postoji i jak smisao za melodičnost, za koju kaže da sklada od svoje dvanaeste godine. Kao rezultat toga, Parker otkriva da obožava ekstremno sladunjavu pop glazbu od glazbenika kao Britney Spears i Kylie Minogue.

Osim njegovih simpatija prema popu, jedan od njegovih velikih glazbenih ljubavi je i bend My Bloody Valentine koji mu se sviđaju zbog njihove kombinacije glasnih gitara i nestvarnih melodija. On kaže kako želi zadržati balans u svojim pjesmama, ali i nastoji reproducirati taj melankolični osjećaj sanjanja. Elektronička glazba je također jedan od utjecaja. Parker voli koristiti rock instrumente kao elektroničke - „Naša glazba je organska, no namjerno je repetitivna i pomalo hipnotizirajuća, gotovo kao elektronička glazba. Našu glazbu koristimo kao neku vrstu živog samplea.“ Velika stvar na Innerspeaker albumu je bila gitara izvan frekvencije koja je zvučala kao sintisajzer. Parker naglašava kako mu je na albumu Innerspeaker cilj bio učiniti da gitare zvuče kao sintisajzeri, a bubnjevi kao bilo što izuzev bubnjeva.

Glazbeno, album Currents zvuči kao rad glazbenika na vrhuncu svoje karijere, Parker ugađa svojim hirovima i nije ga strah zaroniti u zečju rupu nakon dobivene ideje. Ponovno operirajući kao jednočlani bend, Parkerov rezultantni album podsjeća na suvremeni hip hop, Thriller, funk 70-ih, igralište Daft Punka, povoje popa i emocionalnih balada 80-ih, sve filtrirano kroz modreno psihodelično treće oko.

Savijajući žanrove, nabijen jednako radoznalošću kao i razumom, ovo je stimulirajući novi teritorij za Tame Impalu. Tekstom, Parker se nalazi na jednom potpuno drugačijem mjestu od onoga gdje je bio prije sedam godina. Životne promjene, veze, perspektive, razmižljanja – album Currents ocrtava Parkerovu evoluciju kroz sve te godine i pronalazi ga kao potpuno novu osobu. U dijelovima Innerspeakera 2010. godine i Lonerisma 2012. godine Tame Impala zvučala je kao osoba izvana koja želi unutra. Sada kada je pronašao put unutra, Parker je okrenuo reflektor na sebe. Stajući kako bi se osvrnuo na cestu iza sebe, dio ceste gdje je sada, i cestu ispred sebe, Parker u albumu Currents opisuje bučno i turbulentno vijeme.

O Parkeru

Parker je bio inspiriran, i nastojao je postići što više u mladim danima. „Običavao sam mnogo crtati u mladoj dobi, i dobio bi neizmjeran osjećaj zadovoljstva svaki put kad bi kasnije pronašao sliku iz tog vremena, iako nije ni bila pretjerano dobra. Kada sam počeo svirati glazba mi je dala isti takav osjećaj, unatoč tome što je to bio kratak ritam na bubnjevima, ili par taktova. Sve je bilo u činjenici da sam radio nešto iz ničega. Glazba je na mene jako utjecala i kao na slušatelja, dok sam slušao glazbu u automobilu mog oca, ili njega kako svira gitaru.“

Parker je svoj proces izrade glazbe opisao ovako: „Ako imam iznenadnu, spontanu viziju pjesme i imam sve dijelove otprilike određene u glavi napraviti ću sve da ju snimim što prije mogu. Pronaći ću snimač i snimiti kratku demo snimku, samo riff, refren ili dio pjesme. Trajati će otprilike trideset minuta. Na kraju imam puno demo snimaka iz kojih biram što će mi biti pjesma, a koje ću odbaciti.“

Za Parkera, glazba dolazi prije teksta pjesme. „Najčešće tekst pišem tek nakon što sam napravio glazbu i odredio joj trajanje. No, riječi moraju imati značenje. Uvijek pokušavam sinkronizirati određene riječi skladbe sa najboljim dijelovima melodije, ali je često jako zahtjevno i izgubim živce tokom toga. Volim zadržati tu mogućnost interpretacije teksta, da nije značajan samo meni, već da se i drugi ljudi mogu pronaći u njemu. Moj tekst se ne bazira na priči, već ljudima, osobnosti.“ Parker je također rekao „Najčešće sam dovoljno motiviran za pisanje novih pjesama svakodnevno, ali ih zaboravim. Čini mi se da su mi najveća inspiracija osjećaji generalne depresije ili bespomoćnosti, neovisno o tome osjećam li se tako ja, netko meni blizak, glumac u filmu…

Jako je teško sjesti i prisiliti se da napišete pjesmu, i ta prisila se skoro uvijek osjeti u pjesmi, tako da samo moram čekati da tekst dođe meni.“ Parker je također napomenuo da je Supertramp, jedan od njegovih najdražih bendova, bio ogroman utjecaj na glazbeni izričaj Tame Impale. Unatoč razlici u zvuku, osjeća se kao da uvijek na neki način „kanalizira Supertramp“. Rekao je da ga je slušanje benda Bee Gees pod utjecajem gljiva i kokaina inspiriralo da promijeni zvuk glazbe koju je radio na albumu Currents.)*