Innerspeaker (2010.)

Ovo je Impalin album prvi studijski album, a većinu stvari na njemu Kevin Parker je snimao samostalno. Parker sklapa pjesme od uzoraka glazbenika iz prošlosti i spajajući više žanrova. Neke od njegovih kombinacija čine Sly Stoneova gitara i James Brownov beat iz pjesme „Funky Drummer“ što je rezultiralo interesantnom reggae funk kombinacijom na pjesmi „Solitude Is Bliss“; Zatim spajanje kora i pljeskanja na pjesmi „I Don't Really Mind“; Njegovo oponašanje glasa Johna Lennona...

Albumom se drži psihodeličnih korijena, no prošaran je i utjecajima Brit popa. Slušajem se dobiva osjećaj stapanja zbukova električne i bas gitare što albumu daje neki old school psihodelični štih koji se više oslanja na elektroniku no na gitare. Odlikuje ga raznovrsnost pjesama koja čini album vrijednijim dio po dio, no kao cijelinu. Album je bio vrlo dobro prihvaćen među kritičarima kojima se sviđao Parkerov stil spajanja elemenata psihodeličnog rocka i modernih efekata, time stvarajući novi i prepoznatljiv zvuk. To su prepoznali i kritičari pa je album osvojio i nagradu časopisa Rolling Stone za album godine.

Lonerism (2012.)

Drugi studijski album, nadograđuje originalni psihodelični zvuk svog predhodnika sintizajzerima i većim brojem sampleova. Parker je ovim albumom pokušao izraziti svoju ljubav pop glazbe u pisanju pjesama na ovom albumu, snimajući pamtljivije melodije. Mnogo pjesama također sadrži i ambijentalne zvukove snimane diktafonom.

Cilj je bio snimiti album koji treba zvučno biti indie, a također podsjećati na jednostavnost i pamtiljivost popa. Rezultat toga su šestominutne prog-pop pjesme. Tematski obrađuje problematiku izolacije i usamljenosti gdje se obrađuje i emocionalnost. Album je melodički brži i eksplozivniji od predhodnika, čime pokušava simulirati brzinu i promijenjivost emocija. Za ovaj album ugleda se na Britney Spears i "The Flaming Lips"-ove. Melodije su prepoznatiljive i raznolike, no i skladno jednostavne.

Currents (2015.)

Album koji označava Tame Impalin lagani odmak od čiste psihodelije, također i najnoviji Impalin album. Odmiče u uvođenju sintisajzera, pojavom R'n'B elemenata pa čak i disca u ovom intrigantnom glazbenom ostvarenju. Prva pjesma sa albuma koja se treba predstaviti, Let It Happen, je savršeni prikaz onoga što tek dolazi. U samo osam minuta, Let It Happen prelazi preko mnogo različitih terena. Bubnjevi i Parkerovo vokalno predstavljanje uvode slušatelja sa nekim osjećajem poznavanja, do trenutka kad se sve stopi u jedan kozmos jednom naseljen samo francuskim robotima, sa izražajnom glazbom, sintetičkom orkestracijom.

Tipično, u inicijalnim snimkama Tame Impale Parkerov glas bio je skriven iza pozadine psihodelije, utopljene u jednoličnost zvuka, sa neodređenim tekstom. Currents ima svoj izraženi glas, i nemoguće je nagađati oko toga što se time mislilo, jer je točno rečeno. Od objave Lonerisma 2012. godine, skiciran iz aviona, automobila, hotela i domova, spojen zajedno kroz kasniju 2014. godinu i ranu 2015. godinu u domu u Fremantelu, zapadna Australija, Currents je napisan, izveden, snimljen i produciran od strane Kevina Parkera. Tame Impala predstavlja Currents, soundtrack turbulentnog životnog toka.