
Djelo Ivane Brlić-Mažuranić intrigiralo je i razbuđivalo maštu i interpretacije od njezina vremena do danas. Zasigurno se radi o književnom djelu inspirativnom za razne načine tumačenja ili za razne načine poticanja na nova djela i novo stvaranje. Sažimajući različite elemente staroslavenske mitologije, pučke predaje te hrvatske narodne i pučke baštine, Ivana Brlić-Mažuranić stvorila je iznimno maštovito i posebno djelo koje potiče na maštanje i djecu i odrasle. Stoga je prirodno kako je jednog od najdarovitijih hrvatskih skladatelja mlađe generacije upravo ova tema, odnosno ova bajka potaknula na skladanje opere. Začarana šuma, svijet koji može živjeti izvan vremena, duše koje su kažnjene – sve to suprotstavljeno je svijetu emocionalnih i stvarnih odnosa majke i sina, sina i žene, obitelji i sela u kojem se nalaze. Muzički biennale slavi ove godine iznimnu obljetnicu, a suradnja između naše dvije institucije višegodišnja je i polučila je, do sada, iznimne umjetničke rezultate. Suvremenim glazbenim i kazališnim jezikom, jedinstvom svih elemenata koje opera iziskuje, stvara se djelo namijenjeno publici najrazličitije dobi.
Hrvatska praizvedba: 18. prosinca 2009 Bugarski dramatičar Hristo Bojčev jedan je od najnagrađivanijih i najizvođenijih autora iz zemalja bivše Istočne Europe, točnije Balkana. Mnogi ga još pamte po možda najotkačenijoj predsjedničkoj kampanji u kojoj se iz „fore“ kandidirao za bugarskog predsjednika, želeći „napraviti politički teatar s publikom od osam milijuna glasača“, pri čemu je, kako sam naglašava, „govorio gluposti i dobio 200 tisuća glasova“! Njegov dramski tekst ”Opća bolnica“ metafora je svijeta ostavljenog na marginama svjetskih interesnih zona, poput većine današnjih bivših komunističkih zemalja, koje svoj spas jedino vide u što skorašnjoj integraciji s Europom, uključenjima u NATO savez - ukratko, dugoočekivanom dolasku Zapada u kojemu će napokon sve biti ljepše, a život puno lagodniji. Tekst je prožet duhovitošću, crnim humorom, no i poetičnošću te začudnošću u kojemu se pitamo je li naš životni prostor zaista jedna „opća bolnica“. U njoj se ne zna tko od čega zapravo boluje, tko su pacijenti s „dijagnozama“ a tko liječnici, i tko je tu na kraju „bolestan“ a tko „zdrav“. No, za njegove je antiheroje znakovito da uvijek imaju nadu da će pobijediti život. Stoga i njihov autor zaključuje: „Iluzija je nešto najveće što čovjek posjeduje i ona ga okrepljuje da izdrži život do kraja“.

Novi roman Dabogda te majka rodila uvijek provokativne Vedrane Rudan najavljivan je kao “nastavak misije podrobnog skandaliziranja hrvatske (i ne samo hrvatske) javnosti”. Autorica koja je uvijek spremna svoju misaonu i spisateljsku žaoku zabosti u najbolnija i najčešće nedodirljiva mjesta naše društvene zbilje, u njemu žestoko komada mit o svetinji Majke. Roman o odnosu majke i kćeri , koji neprestano vibrira na granici ljubavi i mržnje te stravičnoj ulozi oca seksualnog zlostavljača, isprepliće i teme starenja, smrti, prešutnog generacijskog nerazumijevanja, mentaliteta koji sve skriva iza zidova svojih kuća, hrvatske socijale pune uličnog nasilja u vremenima sve veće nesenzibiliranosti za čovjeka uopće.

On je umjetnik iz Hrvatske. Došao je u Pariz sa željom da postane planetarno slavan pisac. Ali kako vrijeme odmiče, njegov san o slavi sve mu više izmiče. Dok čeka izdavače da mu se jave, on crta karikature turistima. Živi u zadnjoj rupi s još nekoliko imigranata. Ljubavni život svodi mu se na neuspjele pokušaje, nekim čudom na njega se lijepe isključivo nesretne žene. I dok razmišlja da li da sve ostavi i vrati se u Hrvatsku, njegovi prijatelji dolaze mu sa spasonosnim planom – predlažu mu da opljačkaju banku. I da stvar bude još gora, on upoznaje djevojku s kojom pristaje živjeti, a koju nimalo ne voli. Pariz je sjajno mjesto za nesreću, mjesto koje s lakoćom proguta čovjeka i uništi njegov identitet. Vođen željom za uspjehom, naš junak propada, njegovo ja polako nestaje. On je u trci, ali kako sam kaže, nema šanse da stigne do cilja, još će dobro i proći ako ga u toj mračnoj šumi ne rastrgaju razjarene zvijeri. Nina Mitrović
La commedia Camere da letto (in originale Bedroom farce) è un classico del teatro brillante. La storia si svolge in tre camere da letto nel corso di una notte e la mattina dopo e vede coinvolte quattro coppie di età differente che si trovano alle prese con delle situazioni esilaranti, al limete della farsa. Predstava Spavaće sobe (u originalu Bedroom farce) jedan je od najkomičnijih britanskih tekstova, već pravi kazališni klasik. Predstava se odigrava u tri spavaće sobe tijekom jedne noći i sljedećeg jutra a prati neobične zaplete četiri bračna para različitih generacija.