"Torpedo timeline"
1. Lupisov "čuvar obale"
"Čuvar obale" zamišljen je između 1860. i 1864. kao čamac s eksplozivnim punjenjem i pogonom na jedra, a poslije na navijanje. Upravljalo bi se s obale pomoću dva konopca povezanih s kormilom, a eksploziju bi izazvao sudar s neprijateljskim brodom.
3. Prvi torpedo
Torpedo iz prve serije isporučene austrijskoj ratnoj mornarici imao je kalibar (promjer) od 35,5 cm, bio je dugačak 3,56 m, imao je eksplozivno punjenje od 18 kg, domet od 200 m, a postizao je brzinu od 6 čv. Mornaričko povjerenstvo koje je ocjenjivalo Whiteheadov izum, smatralo ga je u početku pogodnim tek za rušenje nepomičnih objekata – mostova i usidrenih brodova.
5. Model 1884.
Već sredinom 1870-ih počinje se proizvoditi torpedo s dva propelera na dvije koaksijalne osovine – od kojih je jedna umetnuta u drugu. Tu su inovaciju najprije uveli u Kraljevskim mornaričkim radionicama u Woolwichu u Engleskoj, s kojima je Whitehead u tijesnim odnosima i ima dogovor o suradnji i uzajamnoj razmjeni inovacija. I riječka tvornica od 1875. proizvodi torpeda s dva suprotno rotirajuća propelera koja, među ostalim, omogućuju i bolje održavanje zadanog smjera. Whitehead je iskušao i mogućnost primjene dviju paralelnih horizontalno postavljenih osovina, no potpuno se odlučio za koaksijalnu varijantu.
7. Nazubljena glava torpeda
Služi za trganje zaštitne mreže kojom su se brodovi nastojali obraniti od napada torpeda. Kad su mreže počinjale biti čelične uvedeni su i drugi, složeniji načini probijanja. Tvornica Whitehead je 1909. izradila bojeve glave s jakim čeličnim noževima koji bi pri dodiru s mrežom aktivirali eksploziv i iskakali naprijed dovoljnom brzinom da prerežu čeličnu mrežu.
2. Suradnja s Witeheadom
Kapetan Lupis udružuje se s inženjerom Robertom Whiteheadom, direktorom Stabilimento tecnico fiumano (Riječko tehničko poduzeće), u nastojanju da zajednički razviju novo oružje. Povezuje ih umirovljeni inženjerijski potpukovnik i budući gradonačelnik Giuseppe Ciotta, koji se također uključuje u projekt kao – menadžer.
4. Model 1868.
Jedan od najstarijih primjeraka kojemu je sačuvan zanimljiviji, repni dio. Torpedo još uvijek, sve do 1875., ima samo jedan propeler. Rani se torpedo prepoznaje i po karakterističnoj kružnoj zaštiti oko propelera koju kasniji modeli više nemaju.
6. Model 1898.
Ovaj torpedo potvrđuje da se gotovo nekoliko desetljeća izgled torpeda bitno ne mijenja. Riječ je o jednom od posljednjih modela starijega tipa sa šiljastom glavom i jednako šiljastim repnim dijelom. Upravo potkraj stoljeća Whitehead počinje proizvoditi torpeda s glavom u obliku polukugle. Istraživanja i usporedbe obiju varijanti pokazala su da je torpedo istih svojstava, ali s glavom u obliku polukugle, za jedan čvor brži od onoga s šiljastom glavom.
8. Posljednji modeli
Posljednji su modeli riječke tvornice, koji su se počeli proizvodili već uoči Prvoga svjetskog rata i još su razvijani u međuratno doba, oni kalibra 45 cm i 53 cm. Manji je model od 45 cm, duljine 5,7 m, s 200 kg eksploziva, brzine od 43,7 čv na2.000 m i 27,5 čv na 8.000 m, a veći je kalibra 53 cm, duljine 7,2 m, s 260 kg eksploziva te brzine od 50 čv na 4.000 m i 30 čv pri dometu od 12.000 m.Tridesetih se godina počinju proizvoditi i zrakoplovna torpeda, također kalibra 45 cm. Otada se torpedo – osim ispod mora i s razine mora – može lansirati i s visine do 100 metara.