Japan


1. Jučer

2. Danas

3. Sutra

 

roboti

 

 

robotizam

 

 

tokyo

 


 

hologram

 

 

robot

 

 

vlak

 

 

dome

 

 

TOKYO DOOM


Visoke tehnologije i dobra organizacija

Uvoz inozemne tehnologije bio je presudan za privredni razvoj zemlje. Kopirajući nekoliko tuđih proizvoda, stvarali su proizvode boljih svojstava od kopiranih. Najvažnije je biti dobro informiran o posljednjim tehnološkim otkrićima, pripremiti se za novu licencu i tehnologiju dalje usavršavati. Razvojem licenčne tehnologije, Japan je u mnogim granama uspio proizvoditi kvalitetniju robu nego zemlje originalnog patenta, zatim tu robu prodavati u inozemstvo i otplatiti troškove uvezenih sirovina i energenata. Pokazali su se izvanredni u praktičnim primjenjivim tehnološkim dostignućima. Tako je ''Sony'' platio samo nekoliko stotina dolara američkom ''Bell Laboratories'' za patent tranzistora, a onda taj patent usavršio te preplavio svjetsko tržište tranzistorskim radio–aparatima, prvim japanskim elektronskim izazovom.

Danas najmodernija u svijetu po tehnološkim procesima i ekonomskoj efikasnosti, japanska industrija čelika počela je svoju ekspanziju uvoznim licencama. Automobilska industrija je šezdesetih godina prošlog stoljeća počela na osnovi uvezene razrađivati i uvoditi vlastitu tehnologiju što je rezultiralo velikom produktivnošću.

Imitacija?

Privredno čudo nije moglo biti posljedica samo vješte imitacije, već i razvijene vlastite naučno–istraživačke djelatnosti. Ni jedna nacija ne ulaže toliko u svoju budućnost. Ulaganje u pogone i opremu po radniku su dvostruko veća od europskih, a troškovi za istraživanja i razvoj (oko 20% BND–a) su upola viši nego u SAD i mnogo viši nego u Europi. Država i tvrtke su uvidjeli da moraju posvetiti više pozornosti fundumentalnim znanjima ako žele proizvoditi proizvode najviše tehnologije. U Japanu se provodi ekspanzionistička fiskalna politika tj., sustavno je građeno društvo koje povećava investicije (pogoni i oprema, istraživanje i razvoj, stručnost radne snage) na račun individualne potrošnje. Japanski radnici dobivaju najmanji dio nacionalnog dohotka od pet vodećih industrijskih zemalja. U proteklih dvadesetak godina plaće su rasle upola sporije od produktivnosti. Veći dio dohotka ostaje korporaciji, a samo oko 30% se isplaćuje dioničarima kao dividende. Sve ostalo se ulaže u budući rast, a da bi to bilo moguće, u Japanu su potrošačke cijene puno više nego drugdje u svijetu.


Nasuprot tome, u SAD se 82% profita nakon poreza isplaćuje kao dividende. Američki sustav nagrađivanja je usmjeren na nagrađivanje individualnog rada, dok je japanski sustav usmjeren na stimulaciju timskog rada. Japan izdvaja oko 3% BND za financiranje naučnog i istraživačkog rada, što je više nego u ostalim razvijenim zemljama. Tako je na primjer, ''Mitsubishi'' tvrtka s najviše prijavljenih izuma u svijetu. U mnogim velikim tvrtkama se osnivaju znanstveni instituti koji razvijaju i praktična i fundumentalna znanja. Zahvaljujući vlastitim tehnološkim rješenjima, japanski automobili najmanje zagađuju okolinu i troše najmanje goriva.

 

 

Japan