Japan polako srlja prema propasti
Polako se razvija začarani krug koji sam sebe hrani: cijene padaju, smanjuje se broj radnih mjesta, ljudi stežu remen još više, a tvrtke smanjuju potrošnju i odgađaju planove za širenje poslovanja. SAD, Velika Britanija, Irska - sve one sada prolaze fazu koju je Japan prošao prije desetak godina. Deflacija je ostavila dubok trag na Japance, pothranjujući generacijski jaz i kulturu pesimizma, fatalizma i izgubljenih očekivanja. Iako i dalje napreduje u mnogo stvari, Japan se suočava s izrazito teškom situacijom.
Mlađima od 40 godina teško je pojmiti koliko sadašnje stanje nema veze s osamdesetima, kad je snažni i prijeteći div Japan bio spreman pokoriti američku industriju od proizvođača automobila do superračunala. Danas je japansko gospodarstvo kakvo je bilo i 1991. godine.
A budućnost ne djeluje svijetlo za najveću vladu na svijetu koja se bori s opadajućim brojem stanovnika te rastom stopa siromaštva i samoubojstava. Vjerojatno je najočiti utjecaj na japansku krizu samopouzdanja. Gotovo arogantan ponos zamijenio je strah od budućnosti te gotovo zagušljiva rezigniranost. Japan se, izgleda, zarobio u školjku. Nekoć nezasitni proizvođači danas prepuštaju industrijsku proizvodnju gladnim Južnokorejcima i Kinezima. Japanski su potrošači nekoć letjeli do Pariza i Manhattana radi kupovine, a danas sve više ostaju kod kuće i novac čuvaju za neizvjesnu budućnost.
Štednja
Među mladim Japancima vidljiva je štednja. Ne kupuju skupocjene stvari kao što su automobili i televizori, a sve manje njih odlazi studirati u inozemstvo. Pesimizam je najočitiji kod mlađih muškaraca koje opisuju kao "biljojede" jer ne dijele spremnost svojih roditelja da dugo i naporno rade, a ne ide im ni u ljubavi. Japance su nekoć zvali gospodarskim životinjama, negdje se putem izgubio životinjski nagon Japanaca. Klasična priča s deflacijom jest ta da pojedinci i tvrtke sve manje troše jer je, u vrijeme kad cijene padaju, razumno čuvati gotovinu jer dobiva na vrijednosti.
No, u Japanu je deflacija zahvatila gotovo čitavu generaciju i ostavila znatno dublji utjecaj. Posijala je dubok pesimizam oko budućnosti i strah od rizika pa su ljudi sve manje voljni trošiti i ulagati zbog čega se potražnja i cijene sve više smanjuju. Pojavila se nova vrsta zdravog razuma - potrošači smatraju da je kupnja i zaduživanje nerazuman i nepromišljen potez. Gospodarstvenici tvrde da deflacija sama sebe hrani jer tvrtke i pojedinci, da bi preživjeli, moraju srezati troškove i prodati svoju imovinu te ne kupuju nove stvari i ne ulažu.
Deflacija ubija rizik koji je kapitalističkim gospodarstvima potreban za ostvarenje rasta, kreativno razaranje zamijenilo je samo razaranje. Trgovci se služe ekstremnim metodama kako bi začahurene potrošače naveli da ponovno počnu trošiti. No, često se pretvaraju u rat cijenama koji opet gura Japan u ponor deflacije.






