Sidrište ili štand je mjesto u smjeru na kojem penjači obavljaju izmjenu u vodstvu ili se odmaraju.
Sastoji se od najmanje dvije, a često i više čvrstih točaka, koje se povezuju zajedno
gurtnom, zamkom ili užetom.
Prilikom izrade sidrišta pojedinačne točke povezujemo
zajedno, pri čemu grutnu ili uže kojim smo ih povezali
sabiremo u jednoj točki - glavnu točki sidrišta.
Primarna funkcija glavne točke je da opterećenje koje
dolazi s jedne strane ravnomjerno rasporedi po svim
točkama sidrišta s druge strane.
Budući da je sidrište mjesto u smjeru za koje moramo garantirati svojim životom (doslovno) da je sigurno, moramo se pridržavati nekih principa.
Prvi i najvažniji princip kod izrade sidrišta je da ga sastavljamo od više točaka. U
slučaju da jedna od točaka i popusti, preostale točke će spriječiti da se sidrište
raspadne. Koliko točaka ćemo upotrijebiti ovisi o njihovoj kvaliteti: što su pojedinačne točke
nesigurnije, to ih više moramo dodati u sidrište.
Drugi princip kod slaganja sidrišta je ravnomjerna raspodjela opterećenja. Važno je da
opterećenje bude ravnomjerno raspoređeno među svim točkama sidrišta. Na taj
način pojedinačne točke “trpe” manju silu, što smanjuje mogućnost da budu iščupane.
Zadovoljavanjem principa ravnomjerne raspodjele opterećenja osigurali smo samo to
da sve točke budu opterećene istom silom, no to i dalje ne osigurava da će sile na
pojedinačne točke biti najmanje moguće.
Naime može se dogoditi da zbroj sila na pojedinačne točke bude veći od sile kojom
je opterećeno sidrište. I tu dolazi Treći princip. Dobar kut između točaka sidrišta.
Sidrišta mogu biti klizna ili fiksna.
Kod kliznog sidrišta središnja točka se može pomicati lijevo-desno, pri čemu se
opterećenje na pojedinačne točke automatski ravnomjerno raspoređuje.
Dok kod fiksnog sidrišta središnja točka se formira tako da se gurtna koja povezuje
pojedinačne točke veže u čvor - u slučaju pucanja jedne od točaka sidrišta ne
dolazi do udarca na preostale točke.
