Danas

U prošlosti smo mogli vidjeti grafite na zidovima siromašnih četvrti kao primjer urbanog truljenja. Grafiti su bili nešto što je uništavalo pročelja (fasade) na zgradama. Nepravilno napisana imena i slogani po cijelim gradovima. Rad ovih vandala je pokušao izraziti njihove osjećaje, identitete i političke poruke. Ali to je također bilo ilegalno. Podrazumjevalo se pod kazneno djelo zbog kojega se u išlo u zatvor.

Od tada pogled na grafite se puno promijenio i više ih se ne tretira kao djelo vandala, već kao umjetničko djelo. Grafite možemo također pronaći na mjestima gdje se to nikad prije ne bi očekivalo: u muzejima, galerijama, oglasima, na odjeći i puno drugih mjesta. Grafiti imaju status tzv. ulične umjestnosti.

Uz rastuću popularnost i naravno legalizaciju grafita dolazi do komercijalizacije. Tako imamo primjer iz 2001. godine IBM pokreće reklamnu kampanju u dva grada, Chicagu i San Franciscu. Ljudi po pločnicima sprejaju simbol mira, srce i pingvina koji su predstavljali "Mir, ljubav i Linux". Ili primjer Kela Rodrigueza, grafitera koji je oslikavanjem vlakova u njujorškoj podzemnoj dobio posao da dizajnira web sajt od Wall Street Journal-a, naravno u njegovom stilu.

Kontraverze koje okružuju grafite i dalje stvaraju probleme među grafiterima na jednom mjestu, i gradskih vlasti na drugom. Grafiteri žele pokazati rad u javnosti i izraziti svoje misli i osjećaje. Danas postoji na stotine različitih vrsta i stilova grafita. Grafiti su umjetnost koja se nevjerovatno ubrzano razvija, no opet čija se vrijednost još uvijek osporava. I to je na vama, ako vam se sviđa ovaj tip umjetnosti ili ne. Meni se osobno sviđaju, no opet ne na neprikladnim mjestima, kao što su povijesne zgrade, crkve, novogradnje i slični objekti.

Dalje  

Izrada: Benjamin Alijagić i Matija Martinić, Mentor: Igor Crnković